Nada Bojić je svoju prevodilačku karijeru započela početkom 1980, prevodeći biografije filmskih stvaralaca: Bunjuela, Trifoa, Hičkoka, Roselinija i drugih, i od tada je prevela veliki broj romana, novela i drugih publikacija s francuskog na srpski jezik. U želji da srpskoj publici približi kvalitetan frankofonski sadržaj, Nada Bojić svoje prevode i autore pažljivo bira, a ovde ćemo pomenuti samo najznačajnije: Margaret Diras, Fransoa Sagan, Žorž Sand, Kolet, Fransoa Žiru, Klod Levi Stros, Milan Kundera, Le Klezio, Ani Erno, Pol Elijar, Luj Aragon, Viktor Igo.
Srećno odrastala u Valjevu, dugo se tražila u Beogradu (dok se ovaj nije izgubio), brzo se pronašla u Novom Sadu. U njene stečene emotivne i intelektualne zavičaje spadaju Pariz i Provansa, ali i Istra i Kvarner. Prevođenje joj nije samo posao i struka, nego i strast zbog koje može probdeti noć tražeći pogodno prevodilačko rešenje. Jedino što kod prevođenja ne voli je što joj oduzima mnogo vremena za ono na šta vreme najradije troši, a najviše joj ga nedostaje: na opsesivno čitanje i gledanje filmova. Pa ipak, uvek nađe vremena za otpadanje. Zato i voli što živi u Novom Sadu. Tamo svi znaju šta je otpadanje, jer su ga oni i patentirali.
Lusi Stivens rođena je 1990. u Londonu. Završila je studije filozofije na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Prevodi prozu i esejistiku s engleskog i srpskog jezika. Članica je Udruženja književnih prevodilaca Srbije, a od 2020. ima status slobodnog umetnika. Prevodila je dela Dejvida Grejbera, Džordža Sondersa, Pola Bitija, Peti Smit, Doroti Parker. Živi i radi u Beogradu.
Đorđe Tomić je rođen u Beogradu 1963. godine. Diplomirao 1989. na Filološkom fakultetu u Beogradu na grupama za engleski jezik i opštu književnost. Prve prevode objavio u časopisu studenata Filološkog fakulteta Znak. Član Udruženja književnih prevodilaca Srbije od 2001. Za prevod romana Gradovi crvene noći Williama Burroughsa dobio nagradu „Miloš Đurić“ za 2010. godinu.
Znam zašto ptica u kavezu peva, Maja Anđelou Jesen, Ali Smit
Jelena Filipović je profesorka španskog jezika i sociolingvistike na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Uz naučno-istraživački i pedagoški rad sa studentima, povremeno se bavi prevođenjem. Prevela je više naučnih tekstova sa španskog i engleskog, kao i na ta dva jezika, iz oblasti sociolingvistike, teorije usvajanja drugog jezika i sefardskih studija. Uz to, sa španskog je prevela „Razmišljanja o tehnici” Huana Ortege Gaseta, a sa engleskog delove „Enciklopedije mira” urednika Lajnusa Poldinga. Za izdavačku kuću „Štrik” prevela je do sada tri romana: „Odlazak iz Egipta” Andrea Asimana, „Sestre” Dejzi Džonson i „Zima” Ali Smit. Sestre - Dejzi Džonson
Studirala Opštu književnost sa teorijom književnosti, magistrirala na katedri za germanistiku Filološkog fakulteta u Beogradu. Radila kao prevodilac u Tanjugu i kao urednik u nekoliko izdavačkih kuća. Prevela s nemačkog preko 40 knjiga, među njima dela B. Šlinka, V. G. Zebalda, M. Friša, E. Kanetija, M. Haushofer, M. Endea, P. Mara. Za prevod Zebaldovog romana Austerlic dobila najveće domaće prevodilačko priznanje, nagradu „Miloš Đurić”. Bila posebno angažovana na promovisanju književnosti za decu na nemačkom jeziku, a učestvovala je i u promocijama dela B. Šlinka, V. G. Zebalda, V. Harndorfa, M. Beklera, A. Pasaline, L. Anderson i drugih. Objavila pet autorskih knjiga.
Luisa Fernanda Garrido Ramos rođena je u Madridu, diplomirala je geografija i istorija na Autonomnom univerzitetu u Madridu. Stručnjakinja je za Srednjovekovnu istoriju Balkana, i diplomirala je hrvatski i srpski jezik i jugoslavenske književnosti na Zagrebačkom univerzitetu (1988). U oktobru 2005. godine imenovana je za direktoricu Instituta Servantes u Sofiji, od 2009. do 2014. bila je direktorica Instituta Servantes u Amanu, od 2014. do 2017. godine upravljala je Institutom Servantes u Tunisu, a od septembra 2017. godine vodi Institut Servantes u Pragu. U novembru 2005. godine dodeljena joj je Nacionalna prevodilačka nagrada za prevod sa srpskog na španski romana Aleksandra Tišme Kapo. Aktivna je članica Strukovnog udruženja pisaca – Autonomni odsek prevodilaca. Tihomir Pištelek studirao je germanistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1989. godine živi u Španiji, gde radi kao učitelj nemačkog jezika i književni prevodilac. Osim toga je prevodilac raznih članaka i tehničkih tekstova, a radio je i kao simultani i konzekutivni prevodilac u raznim institucijama i tvrtkama, te kao lektor raznih izdavačkih kuća. Učestvovao je kao predavač na raznim seminarima, kongresima i okruglim stolovima vezanim uz slavenski kulturni krug i prevođenje. Supružnici Luisa Fernanda Garrido Ramos i Tihomir Pištelek dosad su zajedno preveli oko pedesetak naslova. Preveli su, između ostalog, i dela Iva Andrića, Danila Kiša, Predraga Matvejevića, Miljenka Jergovića, Aleksandra Tišme, Miroslava Krleže, Dubravke Ugresić i mnogih drugih.
ođena je 1970. godine u istočnoj Hercegovini. Diplomirala jugoslovensku i svetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Sarađivala je s nizom izdavačkih kuća, najpre kao lektor, zatim kao prevodilac, pomerajući postepeno prevodilački naglasak s
književnosti na istorijske i sociološke studije i popularnu nauku.
Među delima koja je prevela nalaze se Na putu Džeka Keruaka, Oštrica noža Somerseta Moma, Papin nosorog Lorensa Norfoka, Nasleđeni gubitak Kiran Desai, Istanbul Betani Hjuz, Priče naših predaka Ričarda Dokinsa.
Članica je udruženja Književnih prevodilaca Srbije. Živi u Beogradu.
Nađi me, Andre Asiman
Pokretne slike, Edna O’Brajen
Alen Bešić (1975, Bihać), diplomirao je na Odseku za srpsku književnost i jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Objavio je četiri knjige poezije, kao i dve knjige izabranih književnih kritika i eseja. Prevodi sa engleskog jezika (Brus Četvin, Džon Fauls, Derek Volkot, Džamejka Kinkejd, Džin Ris, Toni Hogland, Eni Pru, Tedžu Kol, Maks Porter, Džojs Kerol Outs, Klodija Rankin, Džefri Judžinidis...). Za poeziju je dobio nagrade „Branko Miljković“ i „Risto Ratković“, a za prevod Nagradu „Miloš N. Đurić“. Od 2007. godine radi kao urednik časopisa za književnost i teoriju Polja, a od 2012. i kao urednik izdavačke delatnosti Kulturnog centra Novog Sada. Živi u Novom Sadu. Asimetrija, Lisa Halidej
Daniela Popov rođena je u Zrenjaninu, a diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu na odseku za Srpski jezik i jugoslovensku književnost. Prevođenjem se bavi od 1996. godine. Prvo prevodilačko iskustvo stekla je u Rumunskoj redakciji Radio Novog Sada, gde se upoznaje sa rumunskom kulturom i književnošću. Prevela je više romana značajnih rumunskih autora, kao i pripovetke, poeziju i eseje koji su objavljeni u različitim časopisima za književnost, kulturu i umetnost. Lizuška, 11 godina, Dojna Rušti
Tihana Hamović (1981) diplomirala je na grupi za bohemistiku Filološkog fakulteta u Beogradu, prevodi češku poeziju, prozu, filozofiju i dramu. Među njenim prevodima su romani Jahima Topola, Petre Hulove, Mareka Tomana, Bjanke Belove, poezija Kateržine Rudčenkove, kultno ekspresionističko delo Ladislava Klime Stradanja kneza Šternenhoha, izbor iz opusa češkog fenomenologa Jana Patočke. Vodi blog na kome objavljuje svoje prevode i autorske tekstove, pre svega poeziju. Boravila je u Pragu kao stipendistkinja Češkog književnog centra. Bila je članica žirija međunarodnog prevodilačkog takmičenja Cena Susanny Roth. Trenutno je mentorka za češki jezik međunarodnog evropskog projekta CELA. Članica je Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Tavanice, Zuzana Bapcova
Diplomirala je na Katedri za anglistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Prevodi otkako je dobila prvu slikovnicu – prvo je prevodila slike u tekst koji nije znala da pročita, a od 2003. profesionalno prevodi tekst nastao po slikama u tuđim glavama. Uređivala edicije referentne literature i monografije, prevodila enciklopedije, naučne i stručne radove, beletristiku i poneko delo književnosti za decu. Strastveni svaštočit. Veruje u moć prve rečenice. Još više u ono što ostaje između redova. Živi pod sloganom da prevodilac treba da bude nevidlјiv. Frida - Hejden Herera Dole kraj reke - Edna O'Brajen
Marko Čudić rođen je 1978. godine u Senti, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Katedri za hungarologiju Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu diplomirao je 2001. godine. Od marta 2003. godine radi na Katedri za hungarologiju Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Objavio je knjigu Danilo Kiš i moderna mađarska poezija (2007), kao i niz studija i članaka u domaćim i inostranim književnim i stručnim časopisima i zbornicima radova. Još od studentskih dana bavi se književnim prevodilaštvom i do sada je objavio osam knjiga prevoda. Dobitnik je nagrade Bazsalikom za književno prevo dilaštvo (2004), kao i nagrade za mlade pisce Ervin Šinko (2006), za studije i eseje na mađarskom jeziku. Godine 2002. dobio je stipendiju fonda Milan Fišt Mađarske akademije nauka za dotadašnji prevodilački rad. U nekoliko navrata (2002, 2007, 2012 i 2013. godine) boravio je kao stipendista fondacije Magyar For dítóház Alapítvány u Kući prevodilaca mađarske književnosti u Balatonfi redu (Mađarska). Godine 2019. Dobio je nagradu Miloš Đurić za najbolji prevod. Živi i radi u Beogradu. Daljine - Magda Sabo Ulica Katalin, Magda Sabo
Vesna Stamenković rođena je u Beogradu 1977. godine. Studirala španski jezik I književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Književnim prevođenjem bavi se od 2006. godine. Prevodi beletristiku, humanistiku, poeziju i dečju književnost s engleskog, španskog i portugalskog jezika. Objavljivala je prevode u mnogim izdavačkim kućama, kao i u nekoliko uglednih časopisa za poeziju i književnost u zemlji i inostranstvu. Član je Udruženja književnih prevodilaca od 2006, a od 2009. ima status samostalnog umetnika. Aktivno učestvuje u radu Udruženja književnih prevodilaca, u čijoj je Upravi od 2011, a na mestu potpredsednice nalazila se od 2012. do 2016. godine. Sekretar je i Odbora za međunarodnu saradnju UKPS, koji svake godine organizuje tradicionalne Beogradske međunarodne prevodilačke susrete. Pre nego što padne noć - Rejnaldo Arenas
Vaida Divjaković rođena je u Viljnusu, u Litvaniji. Diplomirala je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Vilnjusu na smeru slavistika (srpski jezik i književnost). Do sada je na srpski jezik prevela odlomak iz pripovetke litvanske književnice Žemaitė Porodica Sutkai i pesmu litvanskog autora Vydūnasa Talasi sudbine. Disanje u mermer Laure Sintije Černjauskajte njen je prvi prevedeni roman. Živi i radi u Novom Sadu. Disanje u mermer - Laura Sintija Černjauskajte Piramide dana - Dajna Opolskajte
Milena Podolšak rođena je 1986. u Beogradu. Diplomirala je na Grupi za skandinavske jezike i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Radila je kao saradnica u nastavi na tom fakultetu i bila gostujuća istraživačica na Univerzitetu u Stokholmu. Trenutno je na doktorskim studijama u Institutu za švedski jezik i višejezičnost pri Stokholmskom univerzitetu. Bavi se književnim i stručnim prevođenjem. Sa švedskog jezika na srpski prevela je dela Sare Stridsberg, Kristine Sandberg, Stiga Dagermana.
Mi smo ti - Golnaz Hašemzade Bunde
Duboka ljubav niko, An Jederlund
Irena Bogdanović (Beograd, 1974) teatrološkinja je i prevoditeljka. Završila je osnovne, magistarske i doktorske studije na Filozofskom fakultetu u Atini na Katedri za teatrologiju. Objavljuje naučne radove na grčkom, a u saradnji s profesorom Valterom Puhnerom napisala je knjigu Grčki pozorišni život u Odesi 1814−1914. U pripremi za štampu je i njena knjiga Pozorište u doba renesanse i baroka u jugo istočnoj Evropi. Od 2002. bavi se i književnim prevođenjem. Članica je Udruženja književnih prevodilaca Srbije.
Jelena Stakić (Beograd, 1940), diplomirala na Grupi za psihologiju Filozofsko-istorijskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Radila kao istraživačica masovnih medija i javnog mnenja, i uoblasti marketinga. Od kraja 1974. književna prevoditeljka u statusu samostalnog umetnika. Prevodi s engleskog i francuskog. Članica Udruženja književnih prevodilaca Srbije. Prevela oko sto četrdeset knjiga (eseja, studija iz različitih oblasti, romana, pripovedaka, pozorišnih komada) s francuskog i engleskog jezika. Autor knjiga Mačke i mi (Nolit, 1988), i Žedni preko vode, nešto o prevođenju (BMG, 2001). Pravila izlete u novinarstvo i publicistiku.
Tata mora da jede, Mari Ndiaj Jednostavna zadovoljstva, Džejn Bouls
Pridošlica, Simon de Bovoar Jedna žena, Ani Erno Godine, Ani ErnoDušica Božović (1983) lingvistkinja je, nastavnica jezika i prevoditeljka iz Helsinkija. Diplomirala je i završila master studije na grupi srpski jezik i književnost s opštom lingvistikom na Filološkom fakultetu u Beogradu, gde je zatim radila. Godine 2010. seli se u Finsku na poziv Univerziteta u Helsinkiju. Stvari koje padaju s neba, drugi roman književnice Selje Ahave, ujedno je i drugi roman u prevodu s finskog Dušice Božović.
Marija Obadović završila je studije engleskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, a prevođenjem se bavi od 2003. godine. Prevodi prozu i dela iz oblasti kulture i umetnosti, a do sada je prevela više romana, između ostalog U lavljoj koži Majkla Ondačija, Dve ozbiljne dame Džejn Bouls, Devojke Lori Lansens, Mape za izgubljene ljubavnike Nadima Aslama, biografsko delo Senke vodilje Aleksandre Popov, biografi ju Fride Kalo. Bavi se i prevođenjem enciklopedija, iz oblasti muzike, arhitekture, dizajna, prirodnih nauka, i dela popularne nauke. Članica je Udruženja književnih prevodilaca Srbije.
Dve ozbiljne dame, Džejn Bouls
Senke vodilje, Aleksandra Popov
Zovi me svojim imenom, Andre Asiman
Fabrika za flaširanje vina organizuje izlet - Beril Bejnbridž
Radoš Kosović je rođen 1984. godine u Beogradu. Završio je klasični smer Filološke gimnazije u Beogradu, diplomirao na grupi za skandinavistiku Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu i stekao zvanje mastera skandinavske književnosti u Norveškoj, na Univerzitetu u Agderu. Živi u Beogradu i radi kao nastavnik jezika i prevodilac s norveškog i danskog. Dobio je nagradu Miloš N. Đurić za najbolji prevod proznog dela 2015. i nagradu Aleksandar I. Spasić za najbolji prevod dela iz oblasti humanistike 2013−2015.
Retrovizor, rame, žmigavac, Dorte Nors Posle udarca, Dorte Nors Mini je potreban prostor za vežbu, Dorte Nors
Nasleđe, Vigdis JurtМila Gavrilović (1980) diplomirala je na grupi za polonistiku Filološkog fakulteta u Beogradu. S poljskog i engleskog prevodi prozu, poeziju, esejistiku i dramu. Dobitnica je nagrade „Miloš Đurić”za 2019. godinu, za najbolji prevod u oblasti poezije za knjigu Ja sam žena Ane Svirščinjske (Štrik, 2019). Pored književnosti, aktivno se bavi i stručnim usmenim i pisanim prevođenjem. Članica je Udruženja književnih prevodilaca Srbije.
Uzgoj južnog bilja Mičurinovom metodom, Veronika Murek
Jednostavna zadovoljstva, Džejn Bouls
Ja sam žena, Ana Švirčinjska
Njeno telo i druge priče, Karmen Marija Mačado
Zelene voćke, Violeta Greg
Uživanje, Marte Đido
Ana Kuzmanović Jovanović je profesorka na Katedri za iberijske studije Filološkog fakulteta u Beogradu. U fokusu njenog profesionalnog interesovanja, osim iberoromanske sociolingvistike i kritičke analize diskursa, jeste i književno prevođenje sa španskog i portugalskog jezika. Njime se bavi od kraja studija hispanistike, već gotovo dvadeset godina. Za svoj prevodilački rad nagrađena je priznanjem Fonda Radoje Tatić za najbolji prevod sa španskog ili portugalskog jezika. Do sada je prevela dvadesetak romana, dela Žozea Saramaga, Bernarda Karvalja, Kristovaoa Teze, Ondžakija, Afonsa Kruza, Paula Koelja, Klaris Lispektor, Ane Paule Maje, Lidije Žorž, Alis Vijejra. Članica je Udruženja književnih prevodilaca Srbije.
Devojke iz Sao Paula, Ližija Fagundes Teles Dvadeset stepenika, Elija Koreja Uputstva za spasavanje sveta, Rosa Montero
Danijela Pejčić završila je studije španskog jezika i književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, a književnim prevođenjem bavi se od 2008. Uglavnom prevodi prozu, a do sada je prevela nekoliko romana, između ostalog, Duboki purpur Majre Montero i Danteovu baladu Eduarda Gonsalesa Vijanje. Sa svojim prevodima učestvovala je u pravljenju više antologija, a bavi se i prevođenjem enciklopedija i dela popularne nauke, kao i simultanim prevodom. Član je Udruženja književnih prevodilaca Srbije i organizacionog odbora Beogradskih međunarodnih susreta prevodilaca.
Priča o providnom kralju, Rosa Montero Gospođa Berg, Soledad Puertolas
Mladen Ćirić je rođen 1984. godine u Aleksincu, gde je završio osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu i stekao zvanje profesora španskog jezika i hispanskih književnosti. Na istom fakultetu je upisan na doktorske akademske studije, na smer Nauka o jeziku. Baveći se naučnim radom iz oblasti lingvistike, objavio je nekoliko radova i učestvovao na više međunarodnih naučnih skupova. Književnim i stručnim prevođenjem bavi se od 2009. godine. Sa portugalskog je preveo više pesama i pripovedaka, koje su uvrštene u antologije i književne časopise, kao i osam knjiga. Među njegovim prevodima posebno se ističu dela brazilskih klasika i uticajnih savremenih autora, kao što su Žoze de Alenkar, Rakel de Keiroz, Alberto da Kosta e Silva, Žoao Almino. Priredio je i u saradnji sa Anom Lukić preveo zbirku pripovedaka najznačajnijeg brazilskog realiste Mašada de Asisa. Bio je redaktor prevoda antologije savremene angolske pripovetke i zbirke pesama Vinisijusa de Moraesa. Koautor je Portugalsko-srpskog i srpsko-portugalskog rečnika, dosad objavljenog u dva izdanja, kao i jednog udžbenika portugalskog jezika za strance, koji se uspešno koristi u nastavi u više akademskih centara u svetu.
Tri Marije, Rakel de Keiroz Seksualni život ružne žene, Klaudija Tažes