Ružna žena Žusijanara, glavna junakinja romana, u potrazi je za ljubavlju. Kao i svako ljudsko biće, doduše. Poduhvat osuđen na propast? Lepoticama to sigurno polazi za rukom. Ili možda i ne? Šta je to ljubav i ko je lep, a ko ružan? Ko sme, zna i može da da odgovor na ta pitanja?
Nema mnogo detalja i Žusijanarinoj ružnoći, osim što se zna da je debela, i da joj zbog skupih krema koje se reklamiraju u novinama rastu dlačice po licu. Mnogo se više govori o mislima i osećanjima koje joj etiketa „ružne” donosi i posledicama koje mladu psihu imaju savremeni pojmovi lepote, iskrivljeni, pomodni, neprirodni. Pišući roman u formi naučnog rada, Tažesova duhovito progovara o prijatnim i neprijatnim doživljajima svoje junakinje: o njenoj spoznaji vlastite ružnoće, defloraciji, kratkoj vezi s netalentovanim slikarom ili prodavcem kome su trebali sati da istraži njene bujne grudi… Veoma precizno, uz raskošan smisao za humor, pogađa u srž sumorne svakodnevice. Svoje čitateljke i čitaoce Tažesova i te kako ume da nasmeje, ali ih, istovremeo, i to veoma nenametljivo, tera na razmišljanje.
I dok seksulani život ružne žene nije nimalo neuzbudljiv, iako skoro svi odbacuju Žusijanaru, za čitaoce je nemoguće da ne budu uz nju do samog kraja. Jer, kako sama autorka kaže: „Ružna žena je stanje duha kroz koje svaka od nas prolazi”.

 

Neodoljivo luckasta, Klaudija kroz svoje očaravajuće likove ogoljava ludosti koje su u svima nama.
Dnevni list O Globo
 
Čitalac ne može da se ne smeje naglas tokom čitanja. Uspeh Tažesove je u tome što ume da izmami iskren i solidaran smeh, prožet razmišljanjima o borbi protiv društvom nametnutih uzusa.
Dnevni list O Estado de São Paulo
 
Klaudija Tažes pokazuje neverovatnu sposobnost da iz srži ljudske nesreće iskopa tračak sreće.
Sintija Moskovič, spisateljica