Proleće je početak. Buđenje, rađanje, cvetanje. Miris novog, snažnog, radosnog
života. Života punog sebe.
Proleće je omiljeno godišnje doba Ričardove bivše supruge. Ričard je režiser, ali od onih „starog kova”, i ne pristaje na komercijalizaciju umetnosti i vulgarnu prevaru koja će se lako monetizovati. U proleće će umreti njegova najvažnija osoba u životu Pedi, scenaristkinja, književnica, enciklopedija, mudrost života. U proleće će Ričard poželeti da sve okonča.
Proleće je i omiljeno godišnje doba devojčice Florens. To je najčudnija, najtajanstvenija i najusamljenija devojčica na svetu. To je ujedno i najhrabrija i najupornija devojčica jer ono za čim ona traga jeste najvrednije življenja.
Proleće je i naziv jednog odeljenja u ustanovi za smeštaj migranata. Ljudi koji su pobegli od ugnjetavanja ka slobodi. I kojima je ta sloboda uskraćena. S migrantima radi Brit. Britani je takođe neobična žena, uspavana i zamišljena, i sasvim je razumljivo što će Florens odabrati baš nju.
Proleće je i roman kojim Ali Smit osvetljava, rasvetljava, secira i slika strašnu savremenu pojavu velikih migracija ljudi iz istočnih zemalja u zapadne, njihov beg od smrti i jada ka životu i miru, te način na koji ljudi zapadnih zemalja,
konkretno Velike Britanije, postupaju s njima. Kao i u svakom romanu iz sezonskog kvarteta, Ali Smit pokazuje i najgore i najbolje što se može dobiti od čoveka 21. veka. I ne manje važno, da je genijalna književnica.
Proleće duboko pogađa u bolnu tačku savremenog sveta… Ne sumnjajte da ste u
prisustvu ozbiljne umetnice.
Njujork tajms
Proleće je blistava himna nadi, koja spaja prošlost i sadašnjost.
Obzerver
Genijalnost Ali Smit ogleda se u tome što vešto koristi književnost kao navigaciju kroz savremeno doba, i to tako lagano da nikad ne upada u zamku da drži predavanja… Florens je tipičan simbol Ali Smit: strankinja koja može da probudi uspavanu maštu i razbije zamrznuto more u nama.
Gardijan